“MAMA NIJE IMALA PARA NI DA MI KUPI KIFLU”: Sloba Radanović se prisjetio djetinstva

Pjevač Sloba Radanović (31) danas je jedan od najangažovanijih pjevača mlađe generacije, a zbog talenta i prepoznatljivog glasa sebi je za kratko vrijeme dobro uspio da digne cijenu.

Međutim, malo ko zna da je tokom njegovog djetinjstva porodica jedva sklapala kraj s krajem, a pored toga što je Radanović odrastao u nemaštini, bio je i krhkog zdravlja.

C:\Users\user\Desktop\Oznaci nekog g g g\Sloba Radanovic 1.jpg

Sloba je sada u ispovijesti za “Srpski telegraf” otkrio da je od rođenja pa sve do devete godine patio od hroničnog bronhitisa, zbog kog je često bio po bolnicama.

Njegovi zdravstveni problemi su, što je i prirodno, najteže padali majci Draginji, koja se lavovski borila da izliječi sina.

– Kao dijete sam bio često bolestan i moji roditelji su se baš namučili sa mnom. Stalno smo išli po bolnicama. Primao sam venske injekcije u čelo.

Gušio sam se, a majka nije mogla da dođe sebi od tuge. Ja sam se gušio u nedostatku vazduha, a ona u suzama – počeo je Sloba svoju emotivnu ispovijest i detaljno opisao jedan povratak od ljekara koji mu je, kako i sam kaže, ostao u posebnom sjećanju.

– Često smo odlazili u dječiji dispanzer u Zrenjaninu i do tamo smo dolazili autobusom. Na stanici je bio jedan kiosk u kom se prodavalo pecivo.

Majka mi je tu uvijek kupovala pogačice i jogurt. Poslije terapije smo krenuli kući i tada mi je rekla da je bolje tog dana da prošetamo kroz grad umjesto da se vratimo autobusom – priča Radanović kroz suze i dodaje:

– Kada smo prošli pored kioska, podsjetio sam je: “Mama, zaboravila si da mi kupiš pogačice.”

Odgovorila mi je: “Nema mama danas za pogačice, kupićemo drugi dan.” Zato što nije imala novca za kartu nismo ušli ni u autobus, danas mi je jasno.

Nekih 200 metara dalje na stazi smo pronašli 20 dinara. Bog nam ih je poslao! Bili smo sretni kao da smo pronašli milion dinara i odmah smo se vratili po pogačice i jogurt.

Taj dan nikada neću zaboraviti. Njen ponos da ne traži ni od koga pare, njenu bol što nema da mi kupi kiflu i sreću kada smo pronašli pare za obrok.

Radanovićevo djetinjstvo je bilo puno ljubavi, ali i nemaštine. Odmalena je razumio roditelje jer su se borili da mu daju sve što mogu. Kako kaže, poklončić koji je od oca dobio za jednu Novu godinu i danas čuva.

– Kada generalno pomislim na djetinjstvo, sjetim se i jednog dočeka Nove godine.

Nestalo je struje, a ja sam nestrpljivo čekao oca da dođe iz firme i donese paketić koji je tamo dobio. To su bili skromni paketići, u njemu je bio jedan mali voz.

Obradovao sam mu se nevjerovatno i godinama sam se igrao tom igračkom. Uvijek sam bio zadovoljan sitnicama koje sam dobijao.

Nakon jedne od najpotresnijih situacija u pjevačevom životu on je ispričao da su njegove tetke uvijek bile tu za njega, posebno kad je trebalo da krene u školu.

Njegovi roditelji su uvijek bili ponosni i borili se za svoju decu, ali su pomoć u tom trenutku rado prihvatili.

– Bez obzira na to što nismo imali mnogo, majčine sestre su se trudile da meni, ali i mom bratu i sestri, ništa u životu ne fali.

Kada je trebalo da krenem u školu, tetka koja živi u Češkoj me je potpuno opremila. Poslala mi je sve! Od čarapa do kape! Jedan krevet je bio pun stvari, svezaka, pribora za školu. Kupila mi je i ranac!

Nikada neću moći da zaboravim tu kap u moru stvari koje je učinila za mene – rekao je Sloba brišući suze koje su same padale, prenosi gorepomenuti list prenosi expresstabloid.

.

.