TOMA ZDRAVKOVIĆ SVOJU NAJLJEPŠU PJESMU NAPISAO ZA DJEVOJKU IZ TRAVNIKA: Iza svega se krije str**ična s*rt, nikada je nije zaboravio

Toma Zdravković ostaće upamćen kao boem, pjesnik i pjevač, koji je iza sebe ostavio pregršt pjesama koje “kidaju dušu”, a nemalo pjesama posvetio je svojim ljubavima.

Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio sm**no zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu.

Najtužnija pjesma Tome Zdravkovića napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju.

U pitanju je pjesma “Buket belih ruža” koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitvino krije najtužniju, štaviše, jezivu istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je um*la ne napunivši 20 godina.

Sve je počelo dok je pjevao u tuzlanskom hotelu “Bristol” kada je ugledao vitku plavušu Slavicu i odmah se zaljubio.

Toma je toliko volio Slavicu da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je š**iralo.

Toma i Slavica su se sv**ali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.

“Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmevali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primetio da Slavica sedi sa Zoranom.

Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice.

Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela “Balkan”, a ona se pojavila tek poslije ponoći”, kasnije je ispričao Zdravković.

Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar koji je lječio Slavicu obavestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da želi da ga vidi.

Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma.

Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obavješten da je njegova ljubav u**la.

“Um*la je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža.

Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više.

Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne.

Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava ”baba roga”, pričao je Toma objašnjavajući kako je nastala pjesma “Buket belih ruža”.

Pjesmu poslušajte na videu u nastavku.

.

.

.

.

.

.